U posljednjih dvadeset godina, V.A.C. (Vacuum Assisted Closure) terapija jedna je od najvažnijih inovacija u tretmanu zarastanja rane.To je integralni deo lečenja hroničnih rana, a praktičkno se koristi u većini klinika širom sveta.
Slika 1.
Počeci V.A.C. terapije datiraju iz 1995. godine. Reč je o posebnom uređaju (slika 1) koji stvara negativan pritisak u rani (-125 mm Hg) i preko posebnih sunđera, koji se stavljaju u ranu i oblikuju prema njoj (slika 2), posebnim sistemom odvodi sekret iz rane u zatvoreni kontejner u sklopu aparata. Negativni pritisak osigurava optimalnu količinu tečnog sadržaja u rani, tenziju tkiva i kapilarni protok u cilju poboljšanja kapilarne perfuzije. Na taj način se obezbede idealni vlažni uslovi za zarastanje rane i odstranjuje devitalizovano (odumrlo) tkivo i bakterije. Rana i sunđer prekrivene su polupropusnom membranom i u celosti sterilno izolovane, pa nema mogućnosti da se rana zaprlja iz okoline, čime se sprečava sekundarna infekcija rane i širenje bakterija iz rane u okolinu, a nema ni vlaženja okolne kože koju uzrokuje sekret iz rane.
Slika 2.
V.A.C. terapija poboljšava perfuziju tkiva (perfuzija u rani povećana za 30 posto, a u okolnom tkivu za 15 posto), dovodi do stvaranja novih kapilara (neoangiogeneza povećana četiri puta), stimuliše stvaranje granulacijskog tkiva, smanjuje edem, znatno smanjuje broj bakterija u rani (i MRSA), odstranjuje višak eksudata (zajedno s upalnim citokininima, slobodnim radikalima, tkivnim iritatorima, toksinima i staničnim detritusom) pa dovodi do skupljanja rane.