Dekubitus (lat. decumbre "ležati dole”) nastaje zbog pritiska na tkiva koji se dešava između izbočina na kostima i tvrde podloge na kojoj bolesnik leži. Pritisak i gubitak cirkulacije na mestima koja su pritisnuta su osnovni razlog nastanka ovih rana. Obično je to pritisak samog tela na postelju, ali i bilo kakav drugi produženi pritisak na telo može dovesti do rane od pritiska. Najčešće lokalizacije dekubitusa kod oduzetih pacijenata su: krsni predeo u 36%,peta u 30% a 34% sedalni predeo, bok i sve ostale lokalizacije.
Rana od pritiska provog i drugog stepena (kada je lezijom zahvaćena samo koža) može se lečiti bez operacije. Ukoliko je rana od pritiska trećeg ili četvrtog stepena,(zahvaćena meka tkiva ili kost) ako je rana velika i ne može da zaraste nekoliko nedjelja - najbolji lek je operacija.
Operacija dekubitusa
Obično se izvodi u opštoj anesteziji. Kod starijih i iznemoglih osoba problem leži u pratećim, hroničnim oboljenjima koja predstavljaju rizik za opštu anesteziju. Taj problem se često uspešno prevazilazi primenom neke od lokalnih ili blok anestezija. Osim stabilnog opšteg stanja, za operaciju hronične rane neophodno je da sama rana bude čista, bez izumrlog tkiva (nekroze) i ispunjena granulacijama.Takav lokalni status rane se postiže redovnim toaletama i aplikacijom lokalnih topičkih sredstava. Operativno lečenje dekubitusa se najčešće odvija na plastičnoj hirurgiji. Rekonstruktivna hirurgija raspolaže tehnikama čijom se primenom može rešiti gotovo svaka dekubitalna rana.
Lečenje dekubitusa bez operacije
Kad se operacija ipak ne može primeniti ostaje nam konzervativno lečenje. To lečenje se odvija u ambulantnim uslovima, u kućnim uslovima uz asistenciju patronažne službe i uz aktivno učešće samog pacijenta i njegove porodice. Na tržištu postoji veliki broj rastvora, antiseptika, različitih obloga za rane ali ih ne treba primenjivati bez saveta hirurga. Takođe,treba naglasiti da lečenje dekubitusa ne podrazumeva obaveznu primenu antibiotika.
Iskustvo hirurga plastičara koji se najviše bave lečenjem dekubitusa, ukazuje da se u dekubitalnoj rani uvek nalaze neki mikrobi. Praktično ni jedna hronična rana ne može biti bez mikroba, ne može biti sterilna. Ako pacijent nema opšte znake infekcije (kao što su povišena telesna temperatura, povišeni leukociti, povišena sedimentacija), nema velikog opravdanja za primenu antibiotika.
Bakterije koje su najčešći stanovnici u hroničnim ranama su Escherichia coli, Klebsiella, Pseudomonas, Proteus. To su gram negativne, fakultativno anaerobne bakterije što znači da mogu da žive i da se razvijaju i bez kiseonika. Dakle rešenje je da se rana izloži vazduhu, da se toaleta rane obavlja više puta dnevno, da se vrši ispiranje rane pijaćom vodom i sapunicom i da se pacijent kupa bez ograničenja. Na taj način postiže se ispiranje bakterija iz rane, održavanje higijene kože u okolini rane, lakše održavanje telesne higijene a samim tim i brže zaceljenje. Posle obimnog ispiranja rane (lavage) rana se može tretirati antiseptikom koji je hirurg plastičar odredio i previti sterilnom gazom ili nekom drugom oblogom za rane. Neposredno pre previjanja, treba obaviti kupanje.
Kupanje bolesnika nikada nije zabranjeno iako se to povremeno može čuti. Kupanje je poželjno i kod bolesnika sa zatvorenom i kod bolesnika sa otvorenom ranom, kod operisanih bolesnika, kod onih koji čekaju operaciju i kod onih koji se oporavljaju od operacije.
U posljednjih dvadeset godina, V.A.C. (Vacuum Assisted Closure) terapija jedna je od najvažnijih inovacija u tretmanu zarastanja rane.To je integralni deo lečenja hroničnih rana, a praktičkno se koristi u većini klinika širom sveta.
Slika 1.
Počeci V.A.C. terapije datiraju iz 1995. godine. Reč je o posebnom uređaju (slika 1) koji stvara negativan pritisak u rani (-125 mm Hg) i preko posebnih sunđera, koji se stavljaju u ranu i oblikuju prema njoj (slika 2), posebnim sistemom odvodi sekret iz rane u zatvoreni kontejner u sklopu aparata. Negativni pritisak osigurava optimalnu količinu tečnog sadržaja u rani, tenziju tkiva i kapilarni protok u cilju poboljšanja kapilarne perfuzije. Na taj način se obezbede idealni vlažni uslovi za zarastanje rane i odstranjuje devitalizovano (odumrlo) tkivo i bakterije. Rana i sunđer prekrivene su polupropusnom membranom i u celosti sterilno izolovane, pa nema mogućnosti da se rana zaprlja iz okoline, čime se sprečava sekundarna infekcija rane i širenje bakterija iz rane u okolinu, a nema ni vlaženja okolne kože koju uzrokuje sekret iz rane.
Slika 2.
V.A.C. terapija poboljšava perfuziju tkiva (perfuzija u rani povećana za 30 posto, a u okolnom tkivu za 15 posto), dovodi do stvaranja novih kapilara (neoangiogeneza povećana četiri puta), stimuliše stvaranje granulacijskog tkiva, smanjuje edem, znatno smanjuje broj bakterija u rani (i MRSA), odstranjuje višak eksudata (zajedno s upalnim citokininima, slobodnim radikalima, tkivnim iritatorima, toksinima i staničnim detritusom) pa dovodi do skupljanja rane.
Akutne rane
Jednostavne rane: postoji samo prekid kože. Nakon čišćenja i ispiranja, rana se ušije u lokalnoj anesteziji i previje (slika 1)
Složene rane: postoji oštećenje kože i drugih struktura (tetive,mišići,nervi,kosti). Ovakva rana zahteva čišćenje, ispiranje i ušivanje u uslovima opšte anestezije (slika 2)
Hronične rane
Sinus pilonidalis - Rekonstrukcija režnjem, rana ne ostaje otvorena, trajno rešenje (slika 3,4,5)
Dekubitus - Presađivanje kože (slika 6,7)
Dijabetična rana - Rekonstrukcija režnjem (slika 8,9)
PREPORUČUJE SE ZA SVAKI UZRAST,OD BEBE DO OSOBE U POZNIM GODINAMA.
Nema kontraindikacija jer se primenjuje na izolovani deo tela kao što je noga ili ruka.
Oboljenja koja se leče u baro komori:
Opekotine, udar struje, hronične rane, dijabetično stopalo,ulcus curis,gangrena, herpes, akutna psorijaza, arterioskleroza, Raynaudova bolest, Burgerova bolest, vaskulitis autoimuni, sklerodermija.
Priprema za baro komoru:
Deo tela koji se uvodi u baro komoru mora da bude čist, okupan mlakom vodom i tečnim sapunom za kupanje tela (Esemptan, Povidon pena) i posušen sterilnom gazom. Nakon tretmana u baro komori, rana se previje prema savetu hirurga plastičara.
Sve akutno nastale rane se mogu pretvoriti u hronične rane ukoliko su zaprljane, inficirane, ako nije obavljena adekvatna primarna obrada, ako rana nije ušivena ili ako je posle šivenja došlo do dehiscencije rane.Takve rane po pravilu zarastaju per secundam protokom vremena, znači same od sebe. U zavisnosti od izgleda i veličine rane, prisustva infekcije u rani - zavisi i vreme takvog, per secundam zarastanja. Ako su rane većeg obima, ako bi zarastanje per secundam trajalo više od desetak dana, onda se preporučuje operativno lečenje.
Posebna grupa hroničnih rana su i rane na potkolenicama (ulcus cruris) i stopalima (dijabetično stopalo) i koje nastaju zbog loše cirkulacije ili šećerne bolesti. Lečenje ovih rana je dvojako i odnosi se na lečenje osnovne bolesti i lokalno lečenje otvorene rane.
Veliku grupu hroničnih rana predstavljaju i rane nastale zbog stalnog sedenja ili ležanja (ulcus decubitalis). Od ovih rana pate osobe koje su vezane za postelju, privremeno ili trajno.
Kod sasvim mladih, aktivnih osoba sinus pylonidalis može biti otvorena rana više godina. U narodu je problem poznat kao “urasla dlaka” a zapravo se radi o urođenoj anomaliji. Često se čuje mišljenje da je to rana koja nikada ne zarasta pa čak ni posle operacije. Rekonstruktivna hirurgija ima jednostavno rešenje koje podrazumeva primarno zarastanje ovakve rane (per primam intentionem) i zarastanje u optimalnom roku posle operacije,sedam do deset dana.
Hronične rane mogu da se leče konzervativno ili operativno. Operativni pristup se preporučuje uvek kad za to postoje neophodni preduslovi. Kod starijih i iznemoglih osoba problem leži u pratećim, hroničnim oboljenjima koja predstavljaju rizik za opštu anesteziju. Taj problem se često uspešno prevazilazi primenom neke od lokalnih ili blok anestezija. Osim stabilnog opšteg stanja, za operaciju hronične rane neophodno je da sama rana bude čista, bez izumrlog tkiva (nekroze), a ispunjena granulacijama. Takav lokalni status rane se postiže redovnim toaletama i aplikacijom lokalnih topičkih sredstava. Na tržištu postoji veliki broj rastvora, antiseptika, različitih obloga za rane. Ova sredstva doprinose izlečenju hronične rane,obezbeđuju konfor pacijenta i smanjuju bol.
Autotransplantacija, spas za hronične rane (Izvor: RTS.rs)
Iskustvo hirurga plastičara koji se najviše bave lečenjem hronične rane, ukazuje da se u hroničnoj rani uvek nalaze neki mikrobi. Hronična rana ne može biti bez mikroba ,ne može biti sterilna. Ako pacijent nema opšte znake infekcije (kao što su povišena telesna temperatura, povišeni leukociti, povišena sedimentacija), nema velikog opravdanja za primenu antibiotika.
Dobro jutro - Rane (Izvor: TV Pink)
Bakterije koje su najčešći stanovnici u hroničnim ranama su Escherichia coli, Klebsiella, Pseudomonas, Proteus. To su gram negativne, fakultativno anaerobne bakterije što znači da mogu da žive i da se razvijaju i bez kiseonika. Dakle rešenje je da se rana izloži vazduhu, da se toaleta rane obavlja više puta dnevno, da se vrši ispiranje rane pijaćom vodom i sapunicom i da se pacijent kupa bez ograničenja. Na taj način postiže se ispiranje bakterija iz rane, održavanje higijene kože u okolini rane, lakše održavanje telesne higijene a samim tim i brže zaceljenje. Posle obimnog ispiranja rane (lavage) rana se može tretirati antiseptikom koji je hirurg plastičar odredio i previti sterilnom gazom ili nekom drugom oblogom za rane. Kupanje bolesnika nikada nije zabranjeno. Kupanje je poželjno i kod bolesnika sa zatvorenom i kod bolesnika sa otvorenom ranom, kod operisanih bolesnika, kod onih koji čekaju operaciju i kod onih koji se oporavljaju od operacije.
Operativno lečenje hronične rane se najčešće odvija na plastičnoj hirurgiji. Rekonstruktivna hirurgija raspolaže tehnikama čijom se primenom može rešiti svaka otvorena rana. Nekada su te rane velike i komplikovane pa pored kože i mekih tkiva zahvataju i zadiru u telesne duplje zbog čega je rekonstrukcija obimnija i zahtevnija.
Gostovanje prim. dr Vesne Rakić na TV Tanjug na temu "Vaginoplastike"
Operacija ekstenzornih tetiva - Rezultat vidljiv odmah,na operacionom stolu.
Gostovanje dr Vesne Rakić na TV PRVA u emisiji "150 minuta" na temu "Doniranje/transplantacija kože"
Dr Vesna Rakić za TV PRVA daje odgovor na pitanje "Da li je moguće donirati kožu više puta?"
Gostovanje dr Vesne Rakić na TV PRVA na temu "Transplantacija kože"...
Gostovanje dr Vesne Rakić u Dnevniku na RTS 1 na temu "Zdravstveni turizam u Srbiji"...
Vađenje silikona iz usana | Vađenje biopolimera iz usana...
Gostovanje dr Vesne Rakić u emisiji Dobro jutro Srbijo na TV Happy...
Gostovanje dr Vesne Rakić u emisiji Život plus na TV Studio B...
Posledice nestručnog ubrizgavanja filera rešavaju hirurzi plastičari...
Tretmani ulepšavanja pod lupom, uvode se stroža pravila... (Izvor: RTS1 televizija)
Karcinom dojke - Rekonstrukcija dojke... (Izvor: RTS1 televizija)
Vaginoplastika - sužavanje vagine... (Izvor: Televizija Studio B, emisija Biljana za Vas)
Karcinom dojke izlečiv ako se otkrije na vreme... (Izvor: RTS1 televizija)
Žene koje su postigle uspeh sopstvenim radom... (Izvor: PINK 3 televizija)
Savršena koža, liposukcija, povećanje grudi i zadnjice... (Izvor: NAŠA televizija)
Povećanje usana, Uvećanje usana, Operacija usana (Izvor: RTS1 televizija)
Povećanje grudi, Uvećanje grudi, Operacija grudi (Izvor: N1 televizija)
Urasla dlaka, sinus pilonidalis (Izvor: Studio B)
Autotransplantacija, spas za hronične rane (Izvor: RTS.rs)
Dobro jutro (Izvor: TV Pink)